III
Istovremeno (dok je Oceanic Airlines Flight 815 vrtoglavo parao vazdušnim bezadanom) u rezervatu plemena Nebeskih ratnika na ostrvu Prc
Pitomi krajolik nadomak prašume. U dubokoj hladovini letnje bašte pokrivene lijanama, Nebeski ratnici ispijaju zamagljene krigle piva i duvanskim dimom rasteruju mušice. Iz daljinie su dopirali veseli zvuci razdraganog skakutanja teniskih loptica a na opšte zadovoljstvo pivopija povremeno su se mogli čuti potmulo-zavodljivi krici i šaputanja mlađanih tenisera i zadihanih teniserki. Deca su vredno trenirala a roditelji uživali u čistom vazduhu i sportskoj idili.
Komandant Nebeskih ratnika, preuzvišeni poglavica plemena, sedeo je u uglu kafića zamišljen nad podebelom knjigom i trudio se da po ko zna koji put dokuči suštinu postojanja ljudske vrste kako u pustinjskim tako i u urbanim krajevima. Svoju državničku karijeru Mironimo, kako glasi dostojanstveno ime ovog lidera, započeo je pre mnogo godina, međuplemenskim prevratom. Stupivši na čelo zajednice, lako je ubedio svoje sledbenike kako ih susedna plemena već vekovima iskorišćavaju te da je vreme da se sa svima obračunaju onako... jednom za sva vremena. Parola "svi zidari u jednom plemenu" predstavljala je vrhunac humanih težnji ovog vizionara. Ali da bi se zidalo, najpre je sve trebalo porušiti. Tako je časni Mironimo, tokom svoje trinaestogodišnje humanitarne misije, stvorio idealne uslove za nezabeleženu i savremenoj istoriji nepoznatu obnovu i izgradnju svog sve manjeg, plemena. Svi šatori nanovo su obnovljeni čak i po nekoliko puta... a onda su na red došli teneski tereni. Ovaj neimarski poduhvat milenijuma zadivio je sve ratare, zanatlije, poštene hedonistički orijentisane vračeve i naravno... tenisere. Opšta sreća, veselje i blagostanje žitelja ovog pitomog plemena konstantno su izazivali mržnju i zavist kako susednih plemena tako i okružnog šerifa koji se godinama bezuspešno trudio da sledbenike "Federera među Indijancima" okrene protiv najmudrijeg među njima. Na sreću progresivnog i plemenitim idejama zadojenog čovečanstva to mu, uprkos svemu, još uvek ne polazi za rukom.Svoje vizionarstvo međutim, Mironimo i njegova porodica ne dokazuju samo kada su u pitanju sport i građevinarstvo, naprotiv. Ne postoji jednostavno oblast ljudskog stvaralaštva u kojoj poglavica i njegovi najmiliji nisu zadužili ljudski rod.
Svakako najdalje otišla je Crvena Hijena, dična supruga našeg junaka. Na štavljenim kožama progresivnih saplemenika crvenom tečnošću ispisivala je najumnije stranice (pre i posle) ratne indijanske književnosti. Ovi lirski nadahnuti eseji i dnevnici ostaće kao vredno svedočanstvo jednog vremena u kome je iskvareni, zapadni svet trulio u grehu i raspadao pod udarom ekonomske krize i raznih gripova životinjskog porekla. Premudre filozofske bravure u isto vreme predstavljale su podstrek i ohrabrenje malim, poštenim i slodoljubivim narodima u borbi protiv aždahe oličene u bludu "Novog svetskog poretka" kako u moru tako i na kopnu...
Čedo mamino (i tatin kuronja) Leteći Bambi (za bledolike prijatelje Mark) bio je izuzetan jahač gvozdenih konja ali i nadasve uspešan biznismen. Tatine ratove nije pohodio dok su ga u miru čuvali pažljivo probrani etnički čisti strelci. I pored uzbudljivih trka i najrazličitijih poslovnih angažmana & aranžmana, Leteći Bambi bi pronašao vremena da se posveti i stvaranju vlastitog potomstva. Njegovi naslednici otpočeli su nemoguću misiju trošenja tatinog celokupnog bogatstva gde se naravno misli na materijalno jer ono duhovno i intelektualno vaistinu je neprocenjivo i nepotrošivo.
Da bi se ovako složena i dalekovida misija poglavice Nebeskih ratnika uspešno sprovela u delo, bilo je neophodno obezbediti i adekvatnu medijsku podršku. Za nju je zadužen četvrti član ove istinski mudre i nadasve hrabre porodice, Mironimova kći Košava. Najpre u vidu zidnih novina a potom i preko plemenskog razglasa na kome su se uz pomoć bizonovog roga vesti čitale svakih pet minuta, ponosni ratnici, neimari i teniseri vaskoliko behu informisani o svekolikim uspesima svog vođe. Košava je žarila i palila medijskim prostorom a pored dnevnika, najobožavanije emisije svih vremena, gledaoci bi se rado opuštali uz pornografske sadržaje u kojima su glavne uloge tumačili sami žitelji plemena... poglavica u aktivnoj a narod u pasivnoj poziciji.
Zalutala teniska loptica limunkaste i kao dukat žute boje prenula je Mironima iz stanja duboke stvaralačke nirvane.
- Poglavice, uzviknuo je Vatreni vodeničar, pogledajte dimne signale, Crvena Hijena vas zove na ručak... opaaa sarmica od zelja i to sa kiselim mlekom... Haug!
Istog momenta začula se užasna eksplozija. Komadi metala nekontrolisano su padali sa neba. Hrabri žitelji rezervata, neustrašivi pripadnici plemena Nebeskih ratnika locirani na ostrvu Prc, nisu se dali iznenaditi. Prikupili su teniske loptice i razbijene pivske krigle a onda sa reketom u ruci i suzama u oku pogledali prema poglavici. Mironimo je dostojanstveno gledao u daljinu pokušavajući da odagna užasnu istinu koja ga je pritiskala svom silinom svoje neprijatnosti: "E jebi ga, ohladiće se sarmica!" pomisli u sebi skrušeno. Potištenost ne potraja dugo, poglavica je munjevitom brzinom sabrao misli i ponosito se obratio svojim saplemenicima:
- Haug braćo, m'hahm jik'gah sestre. Kao prvo, da se razumemo - niko ne sme da vas bije! A ovo što pada sa neba može da nam pljune pod prozor novosagrađenih šatora! Mi možda ne volimo baš mnogo da radimo ali smo zato neprikosnoveni u tenisu i neprevaziđeni u nebeskom vojevanju.
- Tako je!!! Mironimo mi te volimo, klicala je gomila.
- Volim i ja vas, uzvrati nežno voda, u poslednje vreme međutim, nastavio je strogo ali pravično, neprijatelji pokušavaju da se infiltriraju u naše redove i to kako vazdušnim tako i vodenim putem. Šire se glasine da sam umro, bože me oprosti kao onaj... kako se zvaše... De vliegende Hollander i da su me sahranili tamo daleko u krošnji mirisnog eukaliptusa... Takvim silama zla i izdajničkim snagama bezumlja, sa ovog mesta drugovi i drugarice, transparentno bih poručio - malo morgen! Neće vam uspeti da me posvađate sa mojim vernim sledbenicima. Oooooo narodeeee!
Sasvim nenadano, niotkuda i iz čistog mira... sa nebeskih visina pao je neidentifikovani metalni objekat... pažljivim osmatranjem istog nazirao se šarenkasti natpis Oceanic Airlines - Boing 747. Uprkos hroničnoj hladnokrvnosti i urođenoj neustrašivosti hrabrog Mironima, poglavica se ipak malkice iznenadio. Ateriranje repa nepoznatog aviona definitivno je ugrozilo plemenski suverenitet i teritorijalni integritet Nebeskih ratnika. Strepnja je polako nadjačavala slutnju. Iznenada nebo iznad ostrva Prc prošarali su dimni signali sa jasnom takoreci nedvosmislenom porukom: "Uzbuna!"
- Tata požuri, vikala je uzbuđeno Košava, čika Sova je prinudno sleteo sa dvojicom stranaca... eno ih centralnom teniskom terenu... još uvek sede na avionskom krilu... pocepali mrežu i uništili travu... sjebaše na turnir idioti!
Istog momenta, Mironimo se trčećim korakom uputio prema centralnom terenu međunarodnog teniskog turnira Prc Open. Sedokosi gospodin sa velikim crnim naočarima nemo je posmatrao poglavicu... zaista fini dekica reklo bi se... pravi onaj dobrica. Glavni vrač u plemenu Ponosnih ratnika, premudri gospodin Sova jezdio je letom 815 Oceanic Airlinesa prema Rambujeu gde se ovih dana rešava sudbina vaskolikih nebeskih naroda diljem planete pa čak i malo šire. Ispred Mironimovih očiju sevnuo je veličanstveni prizor - na ostacima polomljenog avionskog krila ispred Žalosnog gospodina Sove "jahali" su Bogdan i Vladimir.
- Sovo prijatelju, drago mi je da te ponovo vidim ali pobogu, šta se to sa tobom dešava. Ovo je osmi put da nam se vraćaš a da pošteno još ni krenuo nisi?
- Međuplanetarna zavera moj Mironimo. Neprijatelj je podesio gravitaciju pa bilo gde da krenemo istog se momenta vraćamo na ostrvo... Prc! Ali nisam ja bez razloga najmudriji Nebeski ratnik... takoreći očuh nacije. Možda sam malo žalostan a li ne i glup!
- Šta si nam to pametno smislio premudri vrače?, ushićeno upita poglavica.
- Ova dvojica su poznati fizičari i pritajeni teroristi. Matori je čitav radni vek proveo u Vinči dok ćelavko radi u nuklearnoj centrali Palo Verde.
- Šta planiraš sa njima dobrice naš, poskakivao je Mironimo.
- Sećaš li se pećine koju smo otkrili prilikom izgradnje centralnog teniskog terena koja sada služi kao svlačionica... i velikog točka u njoj? E pa vidiš, naučnici će nam pokazati kako da pomoću te alatke promenimo zakone fizike, hemije, astronomije... i (p)okrenemo točak istorije...
Od tog momenta otpočelo je mukotrpno ali argumentovano uveravanje pridošlica da svoje znanje čim prije stave u sliužbu boljitka progresivnog čovečanstva. Bogdan i Vladimir uporno i tvrdoglavo ostajali su pri stavu da je ovakav eksperiment užasno opasan a ako ne daj bože, bilo šta po zlu krene posledice će biti nesagledive. Uprkos svemu, Žalosni Sova i Mironimo ostali su strogi, pravedni i nadasve nepokolebljivi. Poslove prijateljskog ubeđivanja poverili su Letećem Bambiju. Prvog dana, poglavicin ponos i dika, naučnike je dobro ispalapucao ali bez vidljivijih rezultata. Potom im je počupao nokte i nekoliko sati davio u koritu... opet neuspešno, Najzad, posle višednevnog, multidisciplinarnog istraživanja i intenzivnog razmišljanja Žalosni Sova je sasvim iznenada došao na genijalnu ideju. Nedvosmisleno je zapretio fizičarima da će, ukoliko ne pokrenu ovu misterioznu napravu, biti primorani da naizmenično razmenjuju intimne trenutke i interseksualne odnose sa poglavicinom suprugom i literarno erotskim genijem, drugaricom Crvenom Hijenom. Pet minuta kasnije... otpor je utihnuo a točak istorije se nanovo pokrenuo...
Nastavlja se u nedogled... jer ova priča nema kraj!