Slušam B92...emisija "Kažiprst" novinarka Danica Vučenić u formi pitanja izgovara sledeću rečenicu:
"E, sad, svako od nas zna bar jedan slučaj, makar sa CNN-a, građanina iz Amerike kome je propao štedni ulog u nekoj banci, ako ne privatno. Ovde su građani takođe zabrinuti za sopstvenu štednju, naročito male štediše, obično kažu - To mi je sve što imam. Koliko su štedni ulozi bezbedni i koliko je poruka - mirno spavajte - zaista istinita?"
Ne bih da ulazim u lingvističku (ne)suvislost rečene mudrosti u konkretnom slučaju međutim, zanimaju me isključivo činjenice. Ne znam koji to CNN Danica gleda ali na onom čije je sedište u Atlanti i na kome se stidljivo pojavljuju kolege of miss Vučenić... izvesni Leri King, Lu Dobs, Anderson Kuper, Kristian Amampur... nije se mogla pojaviti vest (baš kao ni prilog, dokumentarac, muzički spot ili humoreska) o tome kako je "građanima iz Amerike propao štedni ulog u nekoj banci"... osim ako rečeni građanin-ka SAD novac (ili "štedni ulog" kako to gordo zvuči!) nije držao na Islandu, u Zimbabveu ili Jugoskandiku.
Minulih dvadesetak dana na Wall Streetu lomila su se koplja (a boga mi i vratovi)... američke banke i investicioni konglomerati prolaze kroz veliku krizu. Iz budžeta je izdvojeno 700 milijardi dolara u nameri da se saniraju gubici domaće privrede. Istini za volju, bankrotirala je samo investiciona kompanija Lehman Brothers ali u njoj građani nisu imali "štedne uloge". Banke (u kojima građani drže svoj novac) jednostavno i ni po koju cenu ne smeju "na doboš" tako je banku Washington Mutual od sigurnog bankrotstva spasila Chase Bank dok je Wachoviu preuzeo Wells Fargo... Nijedan i slovima NULA, zero, nada, nič, jok bre... račun ili ti "štedni ulog" američkog pućanstva do dana današnjeg nije propao... kada se (ili ako) tako nešto zaista dogodi biće to početak kraja svetskog kapitalizma.
Posle ovakvog "objektivnog te na činjenicama zasnovanog" izveštavanja sve manje me čude dorbonamerne i one druge poruke baš kao i izrazi širokogrudo-velikodušne spremnosti da se pomogne drugu, prijatelju, bratu u nevolji & tuđini... a koje mi ovih dana srtižu iz starog kraja. Ruku na srce, ako se ovakve besmislice iznose na jednom veoma pristojnom srpskom mediju, u emisiji koja ima tradiciju i iz mentalno-vokalnog sustava jedne angažovane novinarke... šta onda očekivati od Kurira, Pressa, Večernjih novosti... ili bože me oprosti RTS-a?
"Ovih dana smo puno razmišljali o vama, dragi naši prijatelji... na televiziji gledamo kako ljudi u Americi masovno ostaju bez kuća... odmah smo se vas setili. Kako ste? Treba li vam nešto? Vratite se nije to sramota!" Prvo sam mislio da je neka zajebancija a opet znam pošiljaoca... ozbiljan čovek ne zeza se s takvim stvarima. Razmišljam dalje... prošlog meseca Teksas je pogodio onaj orkan... Ajk... mnogi domaćini ostaše bez krova nad glavom... ali to mu dođe kao elementarna nepogoda...
Ne budem lenj, pozovem roditelje pa onako s neba pa u rebra: "Dolazite li vi u novembru ili ne?" Uplašiše se ljudi ne znaju šta da odgovore... oće od te krize čoveku razum da se pomuti, razmišljaju u sebi. A onda oprezno i sa puno razumevanja dodaju: "Ne moramo mi sada da dolazimo... malo je tebi tvojih muka pa još i o nama da brineš... teška su vremena moj sinko!" Skoknem do ogledala... budan sam! Izađem u dvorište, osmotrim kuću... ista ona, moja. Kola u garaži, banka na raskrsnici a "štedni ulog" na računu. "Ne, ne... slobodno vi dođite" odgovaram, "kada nastupe zla vremena tada smo jedni drugima najpotrebniji - zajedno smo jači zar ne?!" poentiram.
Samo nekoliko dana kasnije, isti talas finansijsko-monetarnih nevolja zapljusnuo je i Evropu... uzmuvali se lideri EU kao da im rastu umnjaci... Čitav svet je u panici... vanredne mere, maratonski sastanci... ekonomska kriza ujedinila svet!
Umesim hleb (dok još uvek ima vode) stavim ga u rernu (pre nego što isključe struju) skoknem do banke (da vidim ima li para) u povratku kupim flašu od 2 l benzina i pomislim kako li je bože u Srbiji...
Istoga dana "Kurir" piše (briše i uzdiše) sledeće:
"Predsednik IO Hipo banke Vladimir Čupić smatra da ekonomska kriza u Americi i Evropi ne može da zaobiđe Srbiju, ali da stanovništvo tu krizu neće osetiti kao ljudi na Zapadu. Naš bankarski sistem je, da kažemo, stroži i konzervativniji nego na Zapadu, ali samim tim je i sigurniji. Srpski bankarski sistem ima više kapitala nego banke na Zapadu. To dokazuje i takozvana Kapitalna adekvatnost, koja je na Zapadu između osam i 12 odsto, a kod nas oko 30 odsto - zaključuje Vladimir Čupić."
Bože dragi, kako se toga samo ranije nisam setio!